Ravnatelj Stručna služba Epidemiologija Ekologija Mikrobiologija Školska medicina Služba za jz i soc. medicinu
ZZJZ BBŽ publikacije

Epidemiologija - Pripravnost 0-24h

Peludna prognoza - Bjelovarsko-bilogorska županija

Bjelovarsko-bilogorska županija

Časopis za javno zdravstvo

 

Edukacija o infekciji HIV-om i zaštiti prava osoba

U organizaciji II osnovne škole Bjelovar u suradnji s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i županijskim zavodom za javno zdravstvo Bjelovarsko-bilogorske županije uz podršku i inicijativu Ministarstva znanosti i obrazovanja za roditelje i djelatnike škole su održane aktivnosti dodatne edukacije i informiranja o infekciji HIV-om i značaju poštivanja i promicanja ljudskih prava osoba koje žive s HIV-om.

Na edukacijama su sudjelovali stručnjaci različitih profila i predstavnici institucija u čijem je djelokrugu tematika HIV-a koji su sudionike informirali o najnovijim spoznajama o prevenciji i liječenju infekcije HIV-om:

  • prof. dr. sc. Josip Begovac, dr. med., spec. infektologije, Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om, Klinika za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“
  • prim. Tatjana Nemeth Blažić, dr. med., spec. epidemiologije, Hrvatski zavod za javno zdravstvo
  • Sanja Belak Škugor, prof. psihologije, Klinika za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“

Skupu je prisustvovao i pomoćnik ministra znanosti i obrazovanja Momir Karin, prof.

U nastavku donosimo sažetke izlaganja.

 

HIV: JUČER, DANAS, SUTRA

Infekciju HIV-om uzrokuje virus humane imunodeficijencije ili skraćeno HIV, koji napada imunološki sustav čovjeka. AIDS označava stanje kada je imunološki sustav značajno oslabljen i kada se pojavljuju tzv. oportunističke bolesti i neke vrste raka (od engl. acquired immunodeficiency syndrome).

Putovi prijenosa HIV-a kojima se može inficirati virusom humane imunodeficijencije:

1.       spolnim kontaktom (svi oblici kontakta sjemene tekućine, sekreta rodnice ili krvi sa sluznicom ako jedan partner ima infekciju HIV-om)

2.       ulaskom zaražene krvi u krvotok

– razmjenom rabljenih igala i pribora kod korištenja droge injektiranjem

– transfuzijom ili krvnim preparatima, transplantacijom tkiva ili organa (testiranjem krvi dobrovoljnih davatelja krvi i organa je rizik značajno smanjen)

3.       s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda ili dojenja (uz odgovarajuće postupke je rizik značajno smanjen)

 

Od 1985. do 2017. godine je zabilježeno 1540 osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega je 265 osoba umrlo od HIV-a/AIDS-a. Prema procjenama, u Hrvatskoj danas živi oko 1600 osoba zaraženih HIV-om (oko 25 % ih ne zna da je zaraženo). Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, u svijetu živi oko 36.7 milijuna osoba zaraženih HIV-om.

Prvi oboljeli od AIDS-a u Hrvatskoj je zabilježen 1985. godine. Zarazio se HIV-om putem zaražene krvi, koju je primao jer je bolovao od hemofilije. Umro je kao 20-godišnjak, dvije godine nakon obolijevanja od AIDS-a. Zbog svoje se bolesti suočavao s atmosferom izbjegavanja i straha. „Svi su se od mene razbježali kao rakova djeca, a želio bih ostatak života provesti normalno…“ – izjavio je tada u jednim novinama. U počecima pojave HIV-a i AIDS-a se nije sve znalo o načinima prijenosa, prevencije i liječenja infekcije HIV-om, s tom je infekcijom bilo povezano mnogo straha, nerazumijevanja, stigme i diskriminacije. U početku nije bilo ni specifičnih antiretrovirusnih lijekova za liječenje HIV-a/AIDS-a.

Od prvih početaka pojave te bolesti su se u Hrvatskoj  na najbolji mogući način organizirale i provodile aktivnosti informiranja i zdravstvenog prosvjećivanja. U to vrijeme, kad je trebalo organizirati aktivnosti u vezi zaštite od infekcije HIV-om na Univerzijadi, nije bilo svjetskih iskustava jer je Univerzijada bila prva velika sportska priredba otkad je počela epidemija infekcije HIV-om. U Hrvatskoj su stoga osmišljene vlastite strategije edukativno informativne kampanje uz konzultaciju Svjetske zdravstvene organizacije, od koje je Hrvatska strategija prevencije dobila pozitivno mišljenje i postala model za druga slična sportska događanja.

 

HIV: ŠTO JE DANAS AKTUALNO

Do danas je učinjen velik napredak medicine i znanosti i danas znamo sve o prevenciji i liječenju infekcije HIV-om i o tome kako se HIV prenosi i kako se ne prenosi.

Pet ključnih činjenica o HIV-u:

1.       Osobe zaražene HIV-om mogu doživjeti normalnu starost

Iako ne postoji lijek za izlječenje ili sprečavanje infekcije cijepljenjem, napredak u liječenju antiretrovirusnim lijekovima (ART)  je infekciju HIV-om pretvorio u kroničnu bolest koja se uspješno liječi (slično šećernoj bolesti). Stoga, ako se HIV rano dijagnosticira i ako osoba redovito uzima propisane lijekove, doživjet će normalnu starost kao i osobe koje nemaju HIV.

2.       Ne prenosi se uobičajenim svakodnevnim kontaktom

HIV se može prenijeti nezaštićenim spolnim odnosom ili putem dijeljenja rabljenih igala i pribora od osobe koja ima mjerljivu viremiju (prisutnost HIV-a u krvi). Ako osoba zaražena HIV-om ima nemjerljivu viremiju i redovito uzima lijekove, ne može prenijeti virus na svog spolnog partnera, čak ni prilikom nezaštićenog spolnog odnosa („nemjerljiv = nezarazan“). HIV se najčešće prenosi kada osoba ne zna je li zaražena virusom. Zbog toga je važno testiranje i rano otkrivanje, jer je tada liječenje uspješnije. Nema nikakvog rizika da se zaraza prenese uobičajenim socijalnim kontaktom, razgovorom, dodirivanjem, poljupcem, kihanjem, kašljucanjem, boravkom u istoj prostoriji/uredu/razredu/javnom prijevozu, zajedničkim korištenje toaleta ili kupanjem u bazenu….

U Hrvatskoj se HIV pozitivna osoba može baviti svim zanimanjima (postoje djelomična ograničenja za policiju [„bolesti uzrokovane HIV-om”] i vojsku [„bolesti uzrokovane HIV-om“], ocjena radne sposobnosti određuje se na temelju specijalističkih polikliničko-bolničkih nalaza i ispitivanja).

3.       HIV može dobiti svatko tko se rizično ponaša*

Iako je u Hrvatskoj epidemija HIV-a povezana s muškarcima koji imaju spolne odnose s drugim muškarcima, 12 % zaraženih su žene, a svatko tko ima nezaštićene spolne odnose izvan uzajamno vjerne veze je izložen riziku. U svijetu ima više zaraženih žena od muškaraca.

*spolni odnos bez zaštite izvan uzajamno vjerne veze, razmjena rabljenih igala i pribora kod korištenja droge

4.       Partneri različitog serostatusa na HIV mogu imati djecu

Ako osoba zaražena HIV-om želi dijete, može ga imati na način da ne zarazi svog partnera (koji je negativan). Ako se provedu odgovarajući postupci, trudnica zaražena HIV-om neće zaraziti svoje dijete.

5.       Danas se lijekovima može spriječiti zaraza i prije i nakon izloženosti HIV-u

U slučaju izloženosti HIV-u se mogu primijeniti lijekovi za sprečavanje infekcije (tzv. postekspozicijska profilaksa koju procjenjuje liječnik). Postoje i lijekovi za sprečavanje infekcije prije izloženosti HIV-u (tzv. preekspozicijska profilaksa, namijenjena osobama koje su u slučaju spolne izloženosti u vrlo velikom riziku)

 MOŽEMO LI SE ZARAZITI HIV-OM KONZUMIRAJUĆI HRANU KONTAMINIRANU S TIM VIRUSOM?

Intervju s Dr. Paulom Volberdingom, jednim od vodećih svjetskih stručnjaka za HIV/AIDS, objavljen u časopisu Women’s Health Feb 16, 2018 (dostupno na poveznici: https://www.womenshealthmag.com/health/a18197888/can-you-get-hiv-from-food-with-blood-on-it/)

Možemo li se zaraziti HIVom_prijevod_članka

ŽIVIMO ZAJEDNO, ALI S RAZLIKAMA

Danas, više od 35 godina nakon otkrića HIV-a, postignut je ogroman napredak znanosti u prevenciji i liječenju ove bolesti, no infekcija HIV-om je i dalje stigmatizirano stanje, često zbog toga što ljudi ne razumiju način na koji se prenosi i imaju neutemeljen strah od infekcije. Tome doprinosi neodgovorno (senzacionalističko) medijsko praćenje epidemije i povezanost s društveno već stigmatiziranim ponašanjima koja se povezuju s bolešću i seksualnošću (na primjer: seks među muškarcima, korištenje droga u injekcijama, seksualni rad). Ujedno se nameće i krivnja za vlastitu odgovornost za zarazu koja se često interpretira kao rezultat moralnog grijeha (kao što je promiskuitet ili „devijantan“ seks), što zaslužuje kaznu.

Stigmu definiramo kao pojavu koja negativno obilježava pojedinca u očima drugih ljudi (na temelju razlika prema socijalnim, rasnim, etničkim, vjerskim, spolnim, jezičnim i drugim individualnim osobinama kao što su fizički izgled, HIV status ili drugo zdravstveno stanje), a koja je često povezana s predrasudama.  Diskriminacija znači stavljanje osoba u nejednak i nepovoljan položaj u odnosu na druge, radi čega su onemogućene u ostvarivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uz HIV se i dalje povezuju nerazumijevanje, stigma i diskriminacija, s kojima se osobe koje žive s HIV-om i njihovi bližnji trebaju suočavati i često teže podnose nego medicinsku dijagnozu bolesti. Stoga, osim na medicinski, HIV infekcija može utjecati i na društveni i ekonomski aspekt života.

Stigma povezana s HIV-om kao kronični stresor ima negativan utjecaj na psihosocijalno stanje osobe. Neke su osobe odbačene od strane obitelji,  vršnjaka i šire zajednice, dok se drugi suočavaju s lošim tretmanom u zdravstvenom i obrazovnom sustavu, radnoj okolini, nepoštivanju prava te različitim psihološkim posljedicama, što sve može negativno utjecati i na pristup informiranju, prevenciji i testiranju na HIV, liječenju osoba koje žive s HIV-om.

ŠTO MOŽEMO UČINITI?

Povećanje znanja o HIV infekciji, prepoznavanje problema s kojima se susreću osobe koje žive s HIV-om i razumijevanja kako se oboljeli osjećaju, korištenje pravilne terminologije, osobno iskustvo poznavanja oboljelih, preispitivanje i suočavanje s vlastitim stavovima mogu pomoći i doprinijeti smanjenju stigme i diskriminacije vezane uz HIV.

Ako u Vašoj okolini, susjedstvu ili na radnom mjestu ima netko koga okolina osuđuje i odbacuje – pomognite mu da se osjeća prihvaćenim. Ako primijetite da se netko tko živi ili radi u Vašoj blizini osjeća neugodno zbog onoga što jest ili što misli – pružite mu podršku i zajednički jačajte svijest kod drugih.

 

 

HIV I ŠKOLSKO OKRUŽENJE

Jedna od ključnih mjera prevencije infekcije HIV-om i smanjenje stigme i diskriminacije koje se povezuju s HIV-om je zdravstveni odgoj i prosvjećivanje, u kojem, uz dio redovnih sadržaja predmeta biologije u školama, sudjeluje i služba za školsku medicinu u školama  po cijeloj Hrvatskoj.

Uloga škole

1.       Usvajanje osobnog ispravnog stava prema zarazi HIV-om i osobama koje žive s HIV-om

2.       Sudjelovanje u zdravstvenom odgoju i prosvjećivanju – suradnja sa zdravstvenim djelatnicima i samostalno

3.       Provedba mjera zaštite i prevencije zaraznih bolesti koje su u domeni škole

 

PREVENCIJA ZARAZNIH BOLESTI UKLJUČIVO HIV INFEKCIJU U ŠKOLI

1.       Djeca trebaju redovito prati ruke, posebno nakon uporabe wc-a i prije jela.

2.       Djeca sa simptomima zarazne bolesti (koja se prenosi zrakom, kapljično, stolicom) moraju ostati kod kuće za vrijeme dok mogu prenijeti infekciju na drugu djecu/osobe.

3.       Djeca trebaju biti redovito cijepljena prema Programu obveznog cijepljenja, osim ako nema kontraindikacija koje je postavio liječnik.

4.       Treba održavati  primjerenu čistoću svih prostorija i površina u školi.

5.       U slučaju ranjavanja, prvu pomoć treba pružati u rukavicama;  ako dođe do kontakta s tuđom krvlju, isprati vodom i sapunom, ranu prekriti zavojem/flasterom

6.       Površinu onečišćenu krvlju treba čistiti u rukavicama: najprije ukloniti krv upijajućim sredstvima, s zatim površinu oprati s 1:10 razrijeđenim 5 % Na hipkloritom.

7.       U ormarićima za prvu pomoć treba osigurati potreban pribor: sterilan zavoj, dezinfekcijska sredstva, dovoljan broj gumenih rukavica od lateksa.

8.       O svakoj povredi i ranjavanju treba obavijestiti učitelja ili profesora , a zatim obavijestiti nadležnog liječnika školske medicine.

9.       Ne smije se ni u kom slučaju odgoditi pružanje hitne pomoći djetetu (osobi) koje krvari. Dosad nigdje u svijetu nije zabilježen slučaj zaražavanja HIV-om nakon kontakta neoštećene kože s krvi.

10.   Podatak o HIV pozitivnosti i drugim bolestima koje ne ugrožavaju zdravlje drugih je povjerljiv. U slučaju da je dijete HIV pozitivno, roditelj takvog djeteta odlučuje koga će izvijestiti. Školski liječnik i liječnici koji prate zdravstveno stanje učenika uz liječenje provode edukaciju i savjetovanje osobe o pravilnom načinu življenja, osobnoj higijeni … U slučaju obavještavanja škole, ravnatelj, profesori, nastavnici i drugi odgajatelji koji saznaju za zaraženost dužni su se strogo pridržavati principa povjerljivosti podataka i čuvati profesionalnu tajnu. Isto vrijedi i u slučaju HIV pozitivnosti djelatnika škole.

*Izvor: Čavlek, T.,  Jureša V i sur., HIV pozitivno dijete i škola, Medix, prosinac 2003, br. 51

https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/edukacija-o-infekciji-hiv-om-i-zastiti-prava-osoba-koje-zive-s-hiv-om/

Izvor: HZJZ

Služba za epidemiologiju 27.09.2018.

ZZJZ BBŽ vijesti i obavijesti
Cijepljenje protiv gripe - sezona 2018/2019

Cijepljenje p ...više

SVJETSKI DAN HEPATITISA 28. SRPNJA

SVJETSKI DAN HEPATITISA – 28 ...više

DOLAZE VELIKE VRUĆINE, KAKO OČUVATI ZDRAVLJE?

Vremenska prognoza  &nbs ...više



ZZJZ BBŽ publikacije i radovi
Edukacija o infekciji HIV-om i zaštiti prava osoba

U organizaci ...više

Poziv o dodjeli subvencije lijecnicima i medicinskom osoblju

Poveznica na tekst poziva o dodjeli subven ...više

TOPLINSKI VAL i TOPLINSKI UDAR

Toplinski val  ...više



Dokumenti stručne službe za javnost (pdf format):

Odluka
Natječaj za specijalizaciju
Natječaj za specijalizaciju
Odluka o izboru
Plan nabave za 2018.godinu
Arhiva dokumenata
Sva prava pridržana © ZZJZ BBŽ 2018 | web design & development TECHLAB